"Svi su mi gledali u stomak i mislili da sam trudna": Kad je otišla u bolnicu sumnjali su na rak...
Kao i hiljade žena, zvezda emisije „Married at First Site“ (Brak na prvu) Šanita Stepenson bila je uslovljena da se izvinjava zbog sopstvenog tela, pripisujući nelagodnost intolerancijama ili osetljivim crevima. Čak i kada je javnost počela da spekuliše o njenom izgledu, ova 32-godišnja socijalna radnica ostala je zarobljena u ciklusu da samu sebe krivi.
„Borila sam se sa nadutošću i jednostavno sam to pripisivala intolerancijama... Mislila sam da verovatno imam osetljiva creva,“ kaže Čanita.
„Čak sam sarađivala sa brendovima kako bih pokušala da rešim nadutost. Uzimala sam suplemente, tablete, sve to. U jednom trenutku, dok sam bila u emisiji, imala sam jaku nadutost i ljudi su pitali: ’O, da li je trudna?’. Ponovilo se da su ljudi gledali u moj stomak i bili u fazonu: ’Hm’. Da sam bila trudna, super, ali kada nisam, taj osećaj nije nimalo prijatan.“
„Mislim da je razlog što toliko dugo nisam išla kod lekara taj što sam mislila da će me samo otkačiti. Reći će da je to samo intolerancija, ovo ili ono. Ali na kraju sam otišla.“ Stvarnost je, međutim, bila daleko ekstremnija, a nakon što joj je opipao abdomen, reakcija lekara opšte prakse bila je trenutna, uz objašnjenje da stomak ne bi smeo biti tako tvrd na dodir.
To je dovelo do potresnog putovanja kroz britanski sistem za dijagnostiku raka. Za Čanitu, medicinski pregledi nisu bili samo zastrašujući, već traumatični. Njena majka je preminula od raka u januaru 2023. godine u svojoj 47. godini, u istoj bolnici u kojoj se Čanita sada nalazila na pregledima.
Ona kaže: „Moja mama je umrla u toj bolnici. Bilo je vreme kada sam praktično živela tamo. Zato je ponovni odlazak tamo značajno uticao na mene. Bilo je užasno. Odjednom su me testirali na rak. Rekli su mi da je cista u tom trenutku bila veličine 14 centimetara.“
„Mislili su da je kancerogena. Kao što možete da zamislite, to me je bacilo u potpuni očaj.“
Hronologija njene bolesti surovo je oslikavala majčinu bitku.
„Počelo je u istim mesecima kao kod moje mame, ali godinu dana kasnije,“ kaže ona. „Moja mama je saznala da ima rak 8. avgusta 2023, a sledeće godine sam ja slušala sve to o sebi. Način na koji se to preslikavalo... bilo je previše. Kao da sam uložila toliko truda u rad na sebi nakon svega što sam prošla, a ovo je samo ponovo sve to iskopalo.“
Psihološki teret se na kraju manifestovao kao fizički kolaps; tokom MRI pregleda, Čanitino telo se konačno predalo. Kaže: „Onesvestila sam se i probudila pored osam medicinskih sestara i lekara dok je alarm pištao. Moje telo je jednostavno odustalo. Sestra mi je objasnila da je moje telo prešlo u režim preživljavanja.“
Nadutost je na kraju identifikovana kao cista na jajniku od 17 cm. U pokušaju da unese malo vedrine u situaciju, Čanita je izraslini dala ime Teri, ali Teri nije bio mali gost. Težak oko 1,5 kg i ispunjen sa više od litra tečnosti, cista je pravila pometnju među njenim unutrašnjim organima.
„Uvek sam se šalila da imam bešiku osamdesetogodišnjakinje,“ kaže ona. „Ispostavilo se da je to bila cista. Takođe je uticala na moje bubrege. Imala je efekte i na drugim mestima koje ja sve to vreme nisam primećivala. Dobila bih bol u nozi i mislila da je to zato što je pritiskala nerv. Imala bih probadanja u boku, ali sam to pripisivala... svemu drugom.“
Pored fizičkog napora, postojala je i razarajuća mogućnost gubitka plodnosti. Rekla je: „Rekli su mi da će verovatno morati da mi uklone i jajnik zbog toga koliko je cista bila velika. Pitala sam se: ’Da li će ovo uticati na to da imam decu?’. Znam da još nisam pronašla muža, ali zaista želim decu. To je kao da se odluke donose umesto vas, a da vi sami niste odlučili.“
Operacija, procedura slična carskom rezu, obavljena je 29. septembra prošle godine, što je bilo jezivo blizu rođendana njene majke 22. septembra. Iako je operacija bila uspešna i hirurzi su uspeli da sačuvaju deo njenog jajnika, iskustvo je u Čaniti ostavilo gorko-sladak osećaj zahvalnosti.
„Bila sam toliko zahvalna, ali nisam mogla da ne budem besna jer to nisu uradili za moju mamu koja je zaista imala rak,“ priznaje ona. „Napravili su mnogo grešaka sa mojom mamom. Tako da je bilo veoma pomešano. I to mi je bilo na umu.“
Sada se Čanita navikava na telo koje ponovo oseća kao svoje. Kaže: „Već osećam razliku u stomaku. Osećam se mnogo lakše. Definitivno ređe idem u toalet.“
Čanitino putovanje promenilo je njenu perspektivu o „toksičnoj pozitivnosti“ koja se često zahteva od influensera. Ona sada koristi svoju platformu da prikaže „slomove“ uporedo sa lepim trenucima, odlučna da svoju traumu iskoristi kako bi pomogla drugima.
Čanita kaže: „Ne mogu da prolazim kroz sve ovo bez razloga. Želim da pokušam da iskoristim bol kao alat moći kako bih pomogla drugim ljudima... jer znam kakav je osećaj biti u tako mračnoj rupi kada ne vidiš svetlo na kraju tunela. Bile su ovo dve veoma bolne godine. Testirale su me do krajnjih granica.“
Njena poruka ženama je oštro upozorenje protiv kulture „stisni zube i trpi“ kada je u pitanju žensko zdravlje.
„Moja poruka svima koji misle ’Hm, ovo nije u redu’ bila bi – samo idite na pregled,“ kaže ona. „Bolje je biti siguran nego posle žaliti. Otišla sam zbog nadutosti i u razmaku od dva meseca prošla sam put od sumnje na rak do uklanjanja ciste od 17 centimetara. Da nisam otišla kod lekara, i dalje bih se borila sa tim tinjajućim problemom. Kao žene, ponekad sebe stavljate po strani. Ali rešavanje problema kasnije može dovesti do još više muka.“